Krivolovci su obesili šumara naglavačke o drvo i, odlazeći, smejali se: „Uživaj u vremenu.“ Ali kada je na njegove krike iz dubine šume dotrčao vuk, predator je učinio nešto zbog čega je šumar zamalo izgubio svest.

ЖИВОТНЕ ПРИЧЕ

Krivolovci su obesili šumara naglavačke o drvo i, odlazeći, smejali se: „Uživaj u vremenu.” Ali kada je na njegove krike iz dubine šume dotrčao vuk, predator je učinio nešto zbog čega je šumar zamalo izgubio svest 😲😢

Šumar ih je primetio još izdaleka. Četvorica muškaraca išla su kroz proseku s puškama, vukući za sobom plen. Izašao je pravo pred njih i odlučno rekao:

— Odmah prekinite lov i napustite šumu. Ovo je zaštićena zona.

Pogledali su se i nasmejali. Starac je bio sam, a njih četvorica — snažni, drski, uvereni u svoju nekažnjivost.

— Odgovaraćeš za svoje reči, starče. Još se nije rodio onaj ko može nama da naređuje, — procedio je jedan od njih.

Sve se dogodilo brzo. Zgrabili su ga, oborili u sneg, vezali mu ruke i noge. Pokušavao je da se oslobodi, ali snage su bile nejednake.

— Hajde da ga obesimo na drvo kao živ mamac. Medvedi i vukovi će danas imati obilan ručak, — predložio je drugi.

Prebacili su konopac preko debele grane, podigli ga naglavačke i čvrsto zategli čvorove. Krv mu je odmah udarila u glavu i pred očima mu se smračilo.

— Lep provod. Sutra se vraćamo po tvoje kosti, — dobacili su na odlasku i, smejući se, otišli.

Sneg je padao velikim pahuljama. Šuma je brzo utihnula. Starac je visio bespomoćno, naopačke, sa ukočenim rukama. Shvatio je da se neće osloboditi, čak ni ako se bude borio do poslednjeg daha.

Vikao je, dozivao pomoć, ali oko njega je bila samo šuma. I odjednom, izdaleka, začuo se šum.

Očekivao je da vidi ljude, ali između stabala pojavila se siva senka.

Vuk.

Predator se prvo zaustavio sa strane i pažljivo posmatrao. Zatim je napravio korak. Još jedan. Sneg je tiho škripao pod njegovim šapama. Jantarne oči nisu skidale pogled s čoveka.

Šumar je stao kao ukopan.

— Eto, kraj… — prošla je misao. — Gotov sam.

Kada je vuk zavijao dugim, žalobnim glasom, starcu se steglo u grudima.

— Još i prijatelje zove… — pomislio je.

Već se u mislima opraštao od života, kada je zver učinila nešto što je čoveku oduzelo dah i niz kičmu mu prošao je hladan trn. 🫣😱

Nastavak priče pročitajte u prvom komentaru 👇👇

Vuk je iskočio i zgrabio konopac zubima. Starac je mislio da zver kida konopac da dođe do njega. Konopac se zategnuo i zaskripa. Šumar je otvorio oči i video da predator besno kida konopac — ali ne njega.

Trećim trzajem, čvor se olabavio, konopac pušten, i starac je teško pao u sneg. Ležao je, ne verujući da je živ. Vuk je stajao pored, teško dišući, i gledao ga mirno, kao da ga prepoznaje.

Tada se šumar setio. Prošle zime obilazio je jedan deo šume i naišao na zamku postavljenu od strane krivolovaca. U njoj se borio mlad vuk. Šapa mu je bila uhvaćena u gvožđe, zver je režala i pokušavala da ugrize.

Starac je mogao da prođe pored. Ali pažljivo je pokrio zver jaknom, oslobodio zamku i pustio je u šumu.

Tada se i vuk okrenuo i dugo ga posmatrao. Sada je učinio isto. Starac je pokušao da ustane. Vuk se pomerio nekoliko koraka unazad, još jednom kratko zavio i polako nestao među drvećem.

Оцените статью
Добавить комментарий